Stalno neki novi nameti. Taksa za reklamu, taksa za Ekologiju, taksa za ovo, taksa za ono, gde god se pojavite neki novi neplanirani troškovi , veće cene.
Jednog dana na kućnu adresu dolazi poštar i predaje mi plavi koverat u ruke da potpišem. Zbunjeno gledam, i pitam se šta li je sada u njemu što bi me možda obradovalo? Znatiželjno i nestrpljivo otvaram koverat. Nažalost , to je bio trošak u nizu svih troškova zvana Ekološka taksa. Na rešenju je pisalo 1843,00 dinara da se uplati. Da li je to potreba i koji su kriterijumi plaćanja? Da li je bitno gde živite u selu ili gradu? Prijatelji mi govore da su iznosi manji i iznenađeno me gledaju. Šta dobijamo time? Kada svakodnevno slušamo i čitamo , da nam je sve zagađeno počev od hrane , gde nas savetuju šta bih trebalo da koristimo kroz ishranu, pa onda voda , vazduh . Da nam je Ekologija u velikoj opasnosti jel nam sledi Ekološka katastrofa zbog rata 1999 god. i svega ostalog. U zimskom periodu kada Energetika radi punom parom ,ne možete da izađete napolje posle 18h od uglja u vazduhu, dvorišta prekrivena garežom , naročito izraženo posle snega. Veš i dečija gardoba kada skinete sa žice oseća se na dimljeno meso.
Da li je nesto preduzeto da se ucini život boljim i lepsim za sve nas , za našu decu koja se svakodnevno rađaju u takvom životnom ambijentu. Radim u takvoj ustanovi gde se svaki dan susrećem sa obolelima od karcinoma koji se bore za svoj život. Sta čovek dobija od života, sta mu pruža, osim novih nameta. Ljudski životi postaju ne bitni ,jedino je najbitnije kako izvući novac čoveku ,koji zaslužuje da živi.
Nažalost, ostala je u čoveku vera i nada u bolje sutra, u to jos veruje.
Sa tim mislima se budi , sa tim se odlazi u neki drugi Univerzum.
Zdrav čovek ima mnogo želja, a bolestan nažalost samo jednu”.